påjhûle u påjhire [addj., todi padvant] 1. plin d' [[Motî:påye|påye]], ki n' si bate nén voltî. F. paisible, pacifique. 2. [[Motî:coe|coe]] (k' on n' î ôt pont d' brut) F. paisible, calme. | påjhirté [f.n.] airance la k' tot est påjhire. F. tanquilité. | påjhûlisté [f.n.] cwålité d' ene påjhûle plaece, dit dins ene fråze di mouwance. Etimolodjeye : [[cawete -isté]], [[noûmot|1900]].